Nema laganog i već utabanog puta u životu. Možda djeluje da neki ljudi imaju sve odavno isplanirano ili naslijeđeno, ali znaj, i oni poput tebe i mene imaju najveću i najtežu lekciju za usvojiti, a to jest kako i u čemu pronaći i zadržati sebe i vlastite snove?

Možda im pomaže činjenica da imaju više financijskih sredstava od tebe ili više podrške od bliskih ljudi, no to ne znači da će pronaći i imati sve ono što žele. Svi mi se potajno nadamo kako će nam se život iznenada preobraziti u ono vrijedno življenja, u ono sanjano. Svi svakodnevno maštamo o tome kako će izgledati naša kućica iz snova, kako ćemo lako doći do karijere i raditi isključivo ono što volimo, a prestati samo egzistirati. Sanjamo tako i onu najbolju i najljepšu ljubavnu priču, koja će nam navodno pasti s neba u njedra, jer rekoše nekoć mudri ljudi da ono što je tvoje će i doći, neće se preusmjeriti nekome drugome.

Je li zaista tako? Misliš li da je samo dovoljno vjerovati, a da će se nebo pobrinuti za ostalo? Dopuštaš li si takvo sebično i bahato ponašanje, kao da si kralj svemira, koji samo treba čekati na život da te pronađe i desi se onako kako misliš da zaslužuješ? Da ti otkrijem jednu istinu, neće. Ništa ti neće pasti u ruke, onako lijepo upakirano s neba, ukoliko se sam ne potrudiš i ne zaslužiš neke stvari. Zašto bi se borio dokazati i zaslužiti nešto što ti treba pripadati, jer je rečeno da svi trebamo i možemo uživati u istome obilju, pitaš se?

Jednostavno, da se ne dokazuješ sebi i ne mijenjaš, ne bi nikada ništa dobio niti privukao u svoj život. Ne bi postojao napredak, ne bi se duša micala sa mjesta ni transformirala u neka nova iskustva i dimenzije. Isto tako, ne bi poznavao ni sreću ni tugu, ni ono moguće i nemoguće. Život bi bio siva zona, zona komfora i zona gdje smo svi samo kao na pokretnoj traci, isprazni i bezvezni, čekamo smrt.  Znaš, tek to tada ne bi bilo vrijedno življenja. Jer, ne bi postojale ni nagrade ni kazne koji si međusobno sami dodijeljujemo i privlačimo.

Iako ima dovoljno obilja za sve nas, ne možemo svi imati to obilje ukoliko ništa ne činimo da to isto otkrijemo i zaslužimo dobrim djelima. Također, bi li istinski znao uživati u nečemu što ti je došlo bez truda, bi li tad bio sretan čovjek? Ili bi više cijenio ono što si sam otkrio, za što si se sam krvavo borio?

I hvala onome gore, jer ništa nije tako lagano. Jer imamo priliku otkrivati sebe, kako bismo dolazili do dragocjenih spoznaja i novih otkrića sebe i života. Imamo priliku kreirati sebe onako kako mi želimo. Nemaš zacrtan isključivo jedan put do ciljeva, imaš ih stotinu. I neće ti nitko diktirati kojim ćeš putem krenuti. Također, hoćeš li doći brže ili sporije, ovisi o tome koji put ćeš pritom odabrati za sebe. I ne, ne smiješ odmaknuti glavu od istine, niti samo gledati ka cilju kao jedinom  vrijednom. Ono što je zaista vrijedno življenja, ono što nas zaista uči definirati i raspoznavati život i sve dobro, jest upravo put koji biramo i ljudi koje puštamo tj. privlačimo u život.

Život se rađa upravo ondje gdje prestaje sve ono davno znano, utabano, sigurno. Život se rađa u konstantnim promjenama i prihvaćanju jedne istine, da smo sami odgovorni za to koliko daleko ćemo dogurati. Nije dovoljno samo priželjkivati promjenu, a ne djelovati pritom za svoje dobro.

Moraš se usuditi djelovati, za svoju dobrobit, kako bi otkrio one lekcije koje su tebi namijenjene. Kroz njih ti ćeš spoznati neke nove nijanse sebe i stvoriti nove puteve koji će voditi ka konačnom cilju. Ne smiješ zaboraviti biti sretan i zahvalan u tom procesu, jer imaš priliku zaviriti u sebe i postati sve ono što poželiš.

I zaista, djeluje tako lako i jednostavno, a u praksi je puno teže. Kada se makneš od svih starih zabluda i nadanja, da će doći ono što nisi zaradio iskustvima i suzama, onda će i postajati nekako lakše.

Nekako će ljepše život prolaziti kroz prste, ti ćeš sve više otvarati srce za ona nova iskustva i spoznaje, tako što nećeš očekivati nagradu odmah. Nećeš biti usmjeren na primanje, koliko na davanje.

Davati ćeš dijelove sebe svima, rasipati se putem na one ljude i iskustva koja su ti potrebna. I ne, nećeš izgubiti sebe tako, zapravo ćeš na kraju dobiti mnogo više jer si nesebično djelovao. I jer si naučio cijeniti svaki novi dan i svaku priliku.

Napusti poznate obrasce ponašanja i sigurne luke. Shvati da je to sve jedna velika utopija koja te spriječava da živiš punim plućima. Ondje negdje, čeka te ona bolja verzija tebe, čeka te da zagrebeš i posegneš za svime što si poželio.

Zaslužiti ćeš, pa ćeš na koncu i dobiti ono sanjano. I ne boj se suza, niti posrtanja na putu. Zahvaljujući njima, jače ćeš se boriti i više ćeš cijeniti i samoga sebe na kraju.

Marija Lombarović