Gospodin MUSTAFA VELIKI NADAREVIC
30 новембра, 2020

Gospodin MUSTAFA VELIKI NADAREVIC

/ 11 месеца ago
Ako je nekome puno za citanje neka se oprosti od ovog velikog covjeka na svoj nacin.Ja ovako.
Imao sam srecu da upoznam, a zatim da provedem nekoliko mjeseci sa Mujom prilikom snimanja filmova ‘’ Gluvi barut’’ i ‘’Praznik u Sarajevu’’.Bili smo nerazdvojni ponajviše jer moji zadaci i jesu bili  da ga pripazim,vozim i budem uvijek tu negdje.To vrijeme necu zaboraviti dok god živim.

Tih dana snimanje Praznika je bilo u Domu za stare Nedzarici.Na nekoj od pauza prilazi mi Mujo i kaže da sutra idemo u Split pošto ima predstavu u pozorištu.Nisam se iznenadio jer je to bilo samo jedno od putovanja koje smo imali zajedno.Rece da ce on svoj dio snimanja spržiti što prije pa da možemo krenuti ranije.I krenuli smo oko jedanest sati.Konto sam da imamo sasvim dovoljno vremena jer je morao biti u pozorištu do sedam .
Prvo smo stali u trgovackom centru jer se kao sjetio da mora nesto kupiti.Ušao je  u vrlo živom razgovoru sa dvije dame.Nakon nekog vremena pojavio se sa dva velika paketa necega. Kaže kad nam je vec usput da svrati do dobrog prijatelja u Mostar koji ima malu curicu koju  Mustafa nije vidio dvije godine. Svratili smo. I baš smo svratili. Jedna po jedna, smijeha i šege, skakanja i vrištanja sa djevojcicom. Meni je bilo sve manje šega jer je prošlo tri a mi još za stolom ispod loze u Mostaru. Ustanem, sjedem, kašljem,dušim se, krkljam a on me samo pogleda i namigne. Konacno polazimo. Nije mi dobro. Da ne zaboravim da je u onim paketima bilo pet ili šest Barbika i jos nekoliko poklona za djevojcicu. Vozimo se a on mi onako sa smješkom kaže da mu nikako nije jasno šta je to mene toliko privuklo kod njegovog jarana pa sam toliko zasjeo i kako me nije mogao odlijepiti od stolice.Kao što mu nisam rekao ili dao neki znak  pa smo mogli još ostati. Smijeh.Dobrica provokator.
Da kažem da je negdje do Pofalica pricao original slengom sarajevske ulice a nakon toga na cistom dalmatinskom jeziku bez ikakvog akcenta. Imao sam osjecaj da pored mene sjedi stari ribar koji krpi mrežu i meni prica svoje doživljaje s mora. Rece da ulazi u pozorišnu ulogu i da vježba izgovor. I to na meni.
Vozio sam puno brže od dozvoljenog nadajuci se da ga možda neko poznaje i da ce nam milicija oprostiti kaznu kad njega vidi u autu. U toku našeg druženja sam se uvjerio ne da ga neko poznaje nego ga poznaju svi. U BiH je bio Mujo a u Hrvatskoj barba Duje. Svi su trcali da ga vide i da ga pozdrave.I on je trcao svima.
Onda je bila manja pauza u Opuzenu jer kad god ide tim putem svrati do starije gospodje kojoj odnese poklon posto mu je jako draga jos od mladih dana. Pa još jedno svracanje kod stare ljubavi u Podgori, pa jos jedna pauzica u Makarskoj kod dobrog druga u kafani.Tu je bila i patrola milicije pa su se kolektivno izgrlili i izljubili.E ta patrola je vozila ispred nas do Splita sa ukljucenom kompletnom opremom  koju su imali.Na taj nacin mu se jedan od njih  htio odužiti za nesto od ranije. Onda smo stali na ulazu u Split kod njegovog starog barbe da s policijom popije kaficu jer je to red i poštovanje prijatelja. Stigosmo pred pozorište malo iza sedam sati pod pratnjom sirena i rotacije. Ispred pozorišta dosta raje i on se sa svakim pozdravio, našalio i malo popricao. Udje u pozorište a ja u pozorišni bife. Tamo sve poznati likovi i imena ko da citam špicu popularnog YU filma. Galama, frka i najednom svi odoše iz bifea na binu. Sami konobar i ja.Tišina.Ljepota.
Kontam sve je dobro prošlo i stigli smo nekako. Pao mi je kamen sa srca ali na nogu. Ni pola kafe nisam popio prilazi barba, al baš barba. Prilazi i pita jesam li ja Dino iz Sarajeva i gdje mi je auto. Nemam pojma o cemu se radi. Ljudeskara mi objasni da je barba Duje porucio i platio nešto kod njega i da to moramo spakovat u gepek. Iz njegovog auta smo prebacili prvo dva janjeta.Barba rece da su sa Paga i da su pripremljena za ražanj tacno kako je Duje tražio. Onda smo otišli do prodavnice u drugom kvartu da ubaci jos nesto i jos nesto i na kraju jos nesto..Gajbe.Paketi.Kese. Puno sve….Vratim se u pozorište i cekam da predstava završi pa da se odmah ide u Sarajevo. Puni se kafana.Silaze neki od glumaca koji su završili i zavrnu rundu za sve ljude u bifeu. Dodje i Mujica, zovnu rundu svima, pa onaj, pa ovaj, pa gazda, pa opet neko i na stolu svako ima barem po šest sedam pića. Dogovor je bio da se vracamo odmah poslije predstave posto mora biti odmoran za sutrašnje snimanje. Kad sam vidio kolko je pića ispred svakog od njih mudro sam skonto da od polaska odmah nema ništa pa da je cak i  snimanje sutra upitno.Pogledam u Muju i molim se da ne namigne.Svaki mig je minimum još sat.
Predlagao mi je da odem u hotel jer on ima za stalno zakupljenu sobu i da se odmorim. Na moje pitanje gdje je ta soba rece mi da nema pojma i da nikad tamo nije bio. Tu je sobu najviše koristio covjek koji cisti ispred pozorišta i koji nije imao svoju kucu. Mustafa mu je dao kjluc od te sobe da koristi dok on nije tu…Nisam otišao naravno i bilo nam je super to vece. A kakvo bi moglo biti drugacije sa takvim ljudima. Imao sam tu privilegiju da provedem nekoliko sati sa bardovima glumišta toga vremena……
Krenuli smo iz bifea oko tri a do auta ispred pozorišta smo stigli malo iza cetri. To je otprilike pedesetak  metara.Plato ispred pun umjetnika i kulturnjaka.Pozdravi, zelje, smijeh,ljubljenje,oprastanje ko da se više nikad nece vidjeti a sljedecu predstavu imaju za deset dana..Vlasnik bifea i konobar su tu s punim tacnama za oprostaj.
Ulazimo u auto i startam punim gasom da mu jos nešto ne padne na pamet. Pola pet. Pržimo dobro, zora na moru prelijepa a na putu nigdje nikoga. Vozim prilicno brzo sad kad znam da su prijatelji u miliciji.Slušam razna predavanja o vožnji, o morskim ljubavima, o ljubavima uopšte,  o curicama iz razreda u Banja Luci,o Zagrebu i školi, o porodici, o životu, o majci i Bosanskom Novom,o svemu i svacemu. Ne spava. Ne spava nikako i nije trenuo do Sarajeva.Gledam ga preko oka.Dobar i super izgleda za covjeka koji vec drugi dan ne spava.Praksa i kondicija. Stali smo na jedno ili dva mjesta da popijemo kafe i to je sve. Doduše spominjao je kako nema smisla da prodje a da ne vidi Dragana u Jablanici.Ne.Nemoj.Pola kanjona sam smišljao šta da radim i malo prije pocnem pricu o filmu Neretva.Uživio se.Dok je sa žarom i glasno pricao prošli smo ko metak kroz Jablanicu.Dobro je.Nije se sjetio dobrog Dragana.
Stali smo kratko na  Ilidzi da dokupi nešto šta je po njemu falilo. Pitao sam ga dva puta za šta je ovo sve i šta slavimo. Nije bilo šanse da mi kaže.Ters.
Ulazimo u Sarajevo i pitam ga ide li u hotel. Kaže pravo u Dom za stare. Ispred Doma iz auta izlazi covjek  ko da je pet dana spavao i samo brusnicu pio. Ulazi u Dom ko strela. Osmijeh naravno i sa svima srdacnost i šala. Narocito s mladjim ženskim personalom.Nakon nekoliko minuta izlazi sa direktorom i glavnom kuharicom.Mujica sa bijelom pregacom i kuharskom kapom na glavi. Nosimo sve iz auta pravo u kuhinju…Veze nemam šta se dogadja…
Mustafa je nekoliko dana pricao sa svima u domu, igrao šah,domine,pio kafe, družio se i tad je odlucio da ce sam kupiti, donijeti i pripremiti rucak za sve šticenike .To je i uradio. Od onoga šta smo dovezli napravio je corbu, salatu, pecenu jagnjetinu i piće za svakog od njih. Samo smo torte narucili iz slasticarne..
Njegovo duševno zadovoljstvo je bilo da ih gleda dok uživaju i dok imaju sretna lica. Pare niti bilo šta materijalno ga nije puno interesovalo.Važna je bila duša  i puno srce.Taj izraz njegovog lica i neki sjaj u ocima sam vec vidio nekoliko puta kad je sjedio u kafani  Višegrad, pio brlju, jeo jaretinu sa ljudima koji i nisu baš daleko dogurali u svojim zivotima. Kamuflaža mu je bila da je od njih tad ucio jezik sarajevske ulice za ulogu kriminalca u filmu. Vidjelo se kako uživaju svi. Vlasnik.Mujo što ih sluša i gleda njihova ozarena lica.Oni presretni što imaju svega na stolu cijeli dan a posebno što su konacno našli nekoga da sasluša i razumije sve njihove životne filozofije i strategije za buducnost u koje ni sami ne vjeruju.Najviše je volio Hamu koji je sve mjerne jedinice  u zivotu od vremena do zvuka pretvorio u litre. Jednom ga Mujica pita : “ Hamo,jesi li doruckovo?” a ovaj ga tužno gleda i kaze “ Ni kapi moj Mujo,ni kapljice”…..
 Dom. Završio je sve na vrijeme oko rucka. Zamolio je servirke da posudi njihova konobarska kolica i sam je servirao svakom šticeniku rucak ispred njega. Prilikom serviranja je sa svakim od njih malo popricao i našalio se.Letio je po sali.Otkud tolika snaga?Nama iz ekipe nije dozvolio da mu bilo šta pomognemo. Kad je serviranje  bilo završeno i kad se uvjerio da su svi dobili sve šta treba otišao je u jedan cošak sale i sjeo. Sam. Posmatrao ih je svakog posebno. Znao sam da u mnogima od njih vidi svoje roditelje. Na nekom od putovanja mi je pricao kako ih je ostao željan jer je jako mlad otišao od kuće.Blaženi izraz lica,blagi smješak i sjaj u oku. Dok sam ga gledao sa tim izrazom na licu nije mi bilo svejedno. Nije nikome od nas.Suza. Pa još jedna.
U tim situacijama u kafani Višegrad i u Domu za stare  nije radio ono sta radi najbolje na svijetu, nije glumio……
Posmatrao sam ga sa strane i mislio:
KAKO COVJEK MOZE BITI VELIK? KOLKO JE OVAJ MUSTAFA NADAREVIC VELIKI COVJEK???
Dragi Mujice pocivaj u miru, nek ti je veliki rahmet, laka zemlja, lijepi Dzenet i sve ljepote svijeta u kojem si sad. Siguran sam da si u svijetu za koji si  vjerovao da ceš biti…..
MUSTAFA HVALA TI …..
Napisao jedan diivan čovek, naš fb prijatelj Dino Sarenkapa

Pošaljite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Registration

Forgotten Password?